Evandelje je Radosna vijest. Radost odjekuje svim stranicama Evandelja, zbog toga jer je Bog odlucio pohoditi i spasiti narod svoj. Marija u susretu s Elizabetom klice: «Velica duša moja Gospodina, klikce duh moj u Bogu, mome Spasitelju» (Lk 1, 46). Andeo Gabrijel kod naviještenja Isusova rodenja obraca se Mariji pozdravom: «Raduj se, milosti puna… Ne boj se, Marijo, jer si dobila milost kod Boga» (Lk 1, 28. 30). I danas nam se Marija Kraljica Mira obraca s velikom radošcu i želi da mi budemo radosni. Živjeti njezine poruke vodi pravoj radosti. Slijediti Majcin glas znaci pronaci dom i sigurnost. Poslušati njezin glas znaci postajati iz dana u dan radosniji, sretniji, oslobodeni i otkupljeni ljudi koji druguju s Bogom kojemu nas Marija vodi. Njezine poruke su poput prometnih znakova na putu da se ne izgubimo. Potrebni su nam smjerokazi kako bi pronašli neko nepoznato mjesto. Necemo doci u željeno mjesto ako ostanemo sjediti kod smjerokaza. Potrebno se zaputiti, hodati. Taj put možda nece uvijek biti asfaltiran, ni ravan. Važno je ici. Na tom putu cemo i padati, i krvariti i posrtati. Važan je cilj, važan je izvor života - Bog za kojim naše srce cezne. Marija poznaje put bolje nego mi, kao što poznaje Isusa bolje nego mi. Upravo nam tome služe njezine poruke da dodemo i susretnemo Isusa. Mariji je stalo do toga da budemo radosni. Naša radost je i njezina radost, kao što su naše patnje i njezine patnje.
Ona nama zahvaljuje a mi bi njoj trebali zahvaliti za prisutnost, blizinu i strpljivost. Ljubi nas bez ikakvog interesa. Kao da nas pita: «Mogu li vas ljubiti»? «Hocete mi dopustiti da vas povedem do života, do radosti?
Ona sama dobro poznaje ljudsko srce. Zna da se covjek lako oduševi i da to oduševljenje još lakše nestane. Zato nam je govorila: obnovite žar prvih dana mojih dolazaka, a danas nam govori: obnovite s novim oduševljenjem i radošcu još više moje poruke. Prvi dani i godine njezinih dolazaka bili su dani i godine oduševljenja, radosti i spremnosti trpjeti i sve dati za Gospu i Boga. U ovaj komadic neba, kojega nam Marija ovdje daruje, lako se umiješaju uski i sebicni ljudski interesi koji zamrace oci srca koje više ne prepoznaju ovaj dio neba koji nam je došao i još dolazi po Mariji ovdje u Medugorju. Ovo što se dogada ovdje jest dar neba, pohod milosti koji može biti uzaludan za mene ako ga ne primim ponizna i otvorena srca. Prihvacam ovdje Mariju u onoj mjeri u kojoj ljubim svoje bližnje, ukoliko u meni raste snaga za podnošenje svakodnevnih životnih križeva. Prihvacam Mariju ukoliko mogu lakše praštati, izdici se iznad zemaljskog blata u koje me vuce vlastita slabost i ovaj svijet koji mnogo nudi ali sve na kraju oduzima.
Marija nam ne želi prijetiti kad nam kaže: «Doci ce vrijeme kad ne budem više s vama na ovakav nacin». Ova blizina njezinoga srca i duše su milosni dani i vrijeme. Zato je Marija Kraljica Mira i danas na 22-u obljetnicu njezinih ukazanja privukla srca tolikog mnoštva ljudi koji su gladni i žedni Boga. Marija zna kome dolazi, ali isto tako znaju kome dolaze svi oni koji su danas hodocastili i koji kroz sve ove godine hodocaste u Medugorje. Prepoznali su u Mariji svoju Majku, Majku Spasitelja poput svete Elizabete, i nisu se prevarili. Marija i danas želi probuditi svako zaspalo srce. Ona to može i želi. Ona to cini i danas. Pomozimo joj da nam ona mogne pomoci. Približimo se njoj svakodnevnom molitvom, jer bez molitve ne možemo biti blizu njezina srca i srcu njezina Sina i našeg Spasitelja Isusa Krista.
Neka nas ona povede do radosti i mira, do Isusa, dopustimo joj to.
Medugorje 26. 6. 2003