Blažena Djevica Marija u ovoj svojoj poruci kao i u mnogim prethodnim porukama ponavlja i poziva nas tri puta zaredom: „molite, molite, molite.“ To govori sa željom da nas upozori i da istakne važnost molitve za naš duhovni život. Ne radi se tu o nekoj pobožnoj vježbi ili o nekom zakonu koji je netko propisao. Nije to poziv na ispunjenje nekog zaboravljenog običaja. Molitva nije nekakav duhovni trening. Molitva je život. Kao što je našem organizmu potreban zrak, hrana i drugi uvjeti da može funkcionirati tako je i s molitvom za našu dušu. Znamo dobro kad zapustimo tijelo, kad smo nedisciplinirani u hrani onda se tijelo lako razboli. Isto tako ako molitvu zanemarimo onda svi duhovni virusi i bakterije lako napadnu našu dušu. Tada čovjek biva vrlo lako zarobljen različitim grijesima. Postane plijen zla, mržnje, zloće, zlih navika, psovke, grubih riječi, sebičnosti, lijenosti i drugih zala.
Marija, jer je Majka, želi nam reći da osim molitve do Boga nema drugog puta ni sredstva. „Dječice, kad molite blizu ste Bogu“ – govori nam Marija. A u molitvi čujemo odjek vječnosti u našoj duši. Kao što nas uči Katekizam Katoličke Crkve: „Budući da je „klica vječnosti što je u sebi nosi, nesvediva na samu materiju, čovjekova duša može imati svoje porijeklo samo u Bogu“ (KKC 33).
Samo u molitvi na koju nas Gospa neumorno poziva možemo osjetiti i doživjeti onu duboku čežnju koja je skrivena u srcima našim. Samo u molitvi možemo iskusiti istinitost riječi svetog Pavla: „A naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja postojano očekujemo, Gospodina Isusa Krista“ (Fil 3, 20).
Vječnost ne počinje kad umremo. Mi smo uronjeni u vječnost. Ona je već započela. Za nju nam se valja odlučivati i boriti svaki dan. Biti poslušan Duhu Svetomu znači pronaći vječnost u vremenu. Iskustvo koje o stvarnosti imamo prije molitve jest prije svega iskustvo ograničenosti te stvarnosti. Doživljavamo kako sve prolazi i odlazi svojim putem. Ali nakon molitve vidimo kako sve postaje drugačije, novo i vječno. Tada postajemo ispunjeni vječnošću i otkrivamo dimenziju vječnosti u svemu. Kako piše sveti Ivan od Križa: „Sve se, Gospodine Bože, može promijeniti, samo neka mi smijemo imati svoje prebivalište u tebi. Kad molitvom nađemo svoje prebivalište u Bogu, tada ne živimo više u promjenama. Na rubu našeg života nastavljaju se zbivanja, ali mi nismo više u to umiješani. Mi se nalazimo na dubljem području, u Bogu, koji je sama postojanost.
Kad god smo se odlučili za Boga i stali na Božju stranu a protiv grijeha, zla, mraka i mržnje mi smo već u vječnosti. Ovdje nam se valja boriti i stvarati Kraljevstvo Božje. Ovdje nam je potrebno dopustiti i dopuštati Bogu da nas vodi, mijenja i uđe u naš život kako nas poziva Majka Marija.
Iskrena i ponizna srca molimo Mariju, Isusovu i našu Majku koja je postala velika jer je dopustila u potpunosti Bogu da čini svoja djela u njoj i po njoj. Neka nas poučava kako vjerovati i kako se do kraja darovati Bogu i bližnjima te tako u sebi istinski doživjeli vječnost za koju smo stvoreni.
Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26.11.2006.